Robotsko zavarivanje uporaba je mehaniziranih programabilnih alata (robota), koji u potpunosti automatiziraju postupak zavarivanja izvođenjem zavarivanja i rukovanjem dijelom. Procesi poput zavarivanja metalnim lukom, iako su često automatizirani, nisu nužno jednaki zavarivanju robotom, jer ljudski operater ponekad priprema materijale za zavarivanje. Robotsko zavarivanje obično se koristi za otporno točkasto zavarivanje i elektrolučno zavarivanje u visokim proizvodnim primjenama, poput automobilske industrije.

Robotsko zavarivanje relativno je nova primjena robotike, iako su roboti prvi put predstavljeni u američkoj industriji tijekom 1960-ih. Upotreba robota u zavarivanju uzela je maha tek 1980-ih, kada je automobilska industrija počela robove intenzivno koristiti za točkano zavarivanje. Od tada je i broj robota koji se koriste u industriji i broj njihovih aplikacija jako porastao. 2005. godine više od 120 000 robota koristilo se u sjevernoameričkoj industriji, od čega oko polovice za zavarivanje. [1] Rast je prvenstveno ograničen visokim troškovima opreme i rezultirajućim ograničenjem na visokoproizvodne aplikacije.

Zavarivanje robotskim lukom tek je nedavno počelo brzo rasti i već zapovijeda s oko 20% aplikacija industrijskih robota. Glavne komponente robota za elektrolučno zavarivanje su manipulator ili mehanička jedinica i kontroler koji djeluje kao "mozak" robota. Manipulator je ono što pokreće robota, a dizajn tih sustava može se kategorizirati u nekoliko uobičajenih tipova, poput SCARA i kartezijanskog koordinatnog robota, koji koriste različite koordinatne sustave za usmjeravanje ruku stroja.